Регионална сарадња

Kreativni početak nove školske godine

Svaka generacija učenika nosi nešto svoje. Neke su tipične školske – samo za učenje, neke su umjetničke – nadarene za slikanje i pjevanje, a neke otvorene za sve kreativne aktivnosti – karnevali, priredbe, maskenbali. Sadašnja generacija učenika trećaka je takva – osjećajna, nježna, otvorena za svaki vid kreativnog rada. Pandemija korona virusa je učinila svoje te javnih nastupa više nema. No… Nadahnutost i volju smo usmjerili na drugu oblast – obilježavanje međunarodnih datuma. Cijeli septembar, oktobar i novembar su u tom znaku, nazvali smo ih kreativni mjeseci.

Međunarodni dan mira, Međunarodni dan srca, Svjetski dan bez automobila, Međunarodni dan nastavnika, Međunarodni dan zdrave hrane, Svjetska nedelja kodiranja, Svjetska nedelja svemira…

Dan srca, Dan mira i Dan bez automobila obilježismo jedan cijeli radni dan. Obojismo ga u bijelo kao golubica koja nosi maslinovu grancicu promovišući mir, poslasmo poruku kroz pjesmu “Da rata ne bude”. Dodasmo nijanse crvene, crvenu srcad zalijepismo na tabli u znak poštovanja organa koji nam daje život, srce. A onda udahnusmo svjez vazduh u školskom dvorištu, crtasmo bicikla i rolšule, skejtbordove i trotinete i obećasmo da ćemo više šetati, a manje se voziti automobilima. “Ja sjutra pješke dolazim u skolu… I ja… I ja…” Nema ljepšeg krunisanja rečenog i objašnjenog od ovog.

Crtežima smo odali počast nastavnicima koji nas vode stazom školovanja (vaspitačica, učitelj, nastavnice engleskog jezika). Bilo je tu pravih umjetničkih djela, ali i karikatura koje mame osmijeh, onaj iz srca. “Vi ste nam kao drugi roditelji”, reče jedan mališan i zaokruži time sve rečeno i nacrtano.

“Biraj šta ćeš jesti, od toga ti zavisi zdravlje”, poruka je Dana zdrave hrane. Desetine voćki i “povrćki” na klupama đaka, a oni objasnjavaju živopisno razloge zbog kojih ih treba konzumirati.

Kodiranje, tako teška a svjetski poznata rijec. Teška za razumjeti, a prijeko potrebna danas. Kroz rješavanje zadataka sa lavirintom i tabelom, uzeli smo učešće u Svjetskoj nedelji kodiranja postavši dio svjetske zajednice. Jos uvijek iščekujemo diplome, sertifikate za učešće. Nadamo im se…

“Šta se to sve nalazi u vasioni koja nas okružuje?” – pitali smo se kroz učešće u međunarodnom projektu
“Ja sam astronaut zena,
preda mnom je cela Vaseljena,
u duši mi stalni nemir,
obići ću celi svemir”.

Kolaž papirom, na crnoj podlozi, naslikali smo svemir onako kako ga mi zamišljamo, dali mu poseban sjaj, udahnuli dušu i poželjeli na tren da budemo astronauti i zaplovimo tim nebeskim plavetnilom u nepregledne visine. Za to naše učešće nagradiše nas zahvalnicama, a zahvaljujemo se na tome od srca organizatorki projekta – divnoj gospođi Marini Andrijević Petrović.

Talas novembra je donio posebnu draž, to je mjesec djeteta. Mjesec poštovanja različitosti, poštovanja prava svakog djeteta ma kako izgledalo, govorilo, oblačilo se, živjelo. “Isti smo na ovoj zemaljskoj kugli svi”, poruka je novembra. A odjeljenje III a ustanovi moto kojim će se rukovoditi od sad pa na dalje “Čovječnost je važnija od ocjene”. Međunarodni dan tolerancije, 16. novembar, probudio je saosjećanje i empatiju. Učvrstio odnose u maloj odjeljenjskoj zajednici. Poslušali smo pjesmu “Ne rugaj se” i uočili sa čime se sve djeca bore. Djeca odbačena i neprihvaćena zbog izgleda, materijalnog statusa, vjere… To su upotpunile i likovne ilustracije zalijepljene na tabli. Zato te ilustracije, u duhu pjesme, oblijepismo srcadima kao podrška da se nećemo rugati drugačijim od sebe. Napravismo od hamera malu školu, oblijepismo je srcadima, zalijepismo na tabli. To je naša škola, škola ljubavi. Na raznobojnom papiru ocrtasmo svoje šake, izrezasmo i zalijepismo na tabli. Šake raznih boja kao znak podrške, kao znak da smo spremni prihvatiti različitosti. Sastavismo poruke podrške, poruke protiv nasilja i upisasmo ih u nacrtane kišobrane da bi se zaštitili. “Ja sam jednako vazan kao ti”, jedna je od tih, ali i najsnaznija, poruka. Brainstormingom, poput oluje, ispisasmo sta je za nas tolerancija: poštovanje, saradnja, pomoć, ljubav, istrajnost, trpeljivost, prijateljstvo, saosjećanje, empatija… Zaokružismo ovu priču pjesmom
“Svi smo mi isti pod kapom nebeskom,
u srcu čisti, volimo srcem i dušom svom, gde god da kročimo, ljubav sejemo…”

U susret novim danima koji ce oplemeniti našu dušu, a ličnost učiniti bogatijom u nematerijalnom smislu.

Goran Drobnjak, diolomirani učitelj i nastavnik savjetnik (OŠ “Ilija Kišić”, Zelenika, Crna Gora)