“Najbolji način da se svaki dan započne dobro jeste da pri buđenju mislite na to kako biste
tog dana mogli da obradujete barem jednog čovjeka” Fridrih Niče.
Čovječanstvo je pojela sujeta, stalna zauzetost i žurba. Svi mi, često nevoljno, učestvujemo
u ludoj trci pod nazivom „Ko je bolji, uspešniji i brži“. Ljudi žele da žive dobro, ali mogu da žive
samo brzo. U potrazi za uspjehom, gubi se saosećanje, ljubaznost, toplina, briga, iskrenost i
radost.
Najbolji praznici su oni koji za svakog od nas imaju posebno značenje. Praznici poput ovih
stvaraju naša sjećanja, formiraju tradiciju i jačaju porodične veze. To nijesu samo datumi u
kalendaru, već i trenuci kada je srce ispunjeno toplinom, a duša radošću.
Božić, bez obzira na vjersku pripadnost, nosi duh topline i dobrote. Podsjeća nas na važnost
porodice, ljubavi i brige za druge. Na ovaj dan je uobičajno davati poklone, priređivati skromne,
ali tople porodične gozbe, ukrašavati kuću i provoditi vrijeme sa porodicom i prijateljima.
Božić nije samo praznik, već poseban trenutak kada je atmosfera ispunjena toplinom,
ljubavlju i milosrđem. Ovo je vrijeme radosti, zajedništva i dijeljenja dobrote. Božić oličava
ideju dobročinstva, podsjećajući nas na važnost ljudske dobrote i brige jedni o drugima.
Dobročinstvo cvjeta u toplom zagrljaju porodice pod jelkom. Ovo je vrijeme kada ljudi
zastaju da podjele svoju toplinu i velikodušnost. Važno je razmjenjivati poklone koji ne samo da
donose radost, već i simbolizuju želju da se voljenim osobama donese sreću i udobnost. Svaki
poklon postaje, pokazuje želje za dobrotom i blagostajanjem.
Zajednički praznični ručki i večere spajaju različite generacije i kulture, čineći Božić
vremenom zajednice i jednakosti. Važan dio ovog praznika je da se zajedno budemo zahvalni za
ono što imamo. Dobročinstvo se pokazuje u sposobnosti da zajednički djelujete, djelite toplinu
svog doma i liječite one kojima je pomoć potrebna.
Božić takođe inspiriše djela milosrđa i podrške onima koji su u teškom položaju. Mnogi
ljudi koriste ovaj period da pomognu beskućnicima i onima koji se nađu u teškim situacijama.
Ne samo da je ovo prilika da se uključite u istinski čin milosrđa, već je i podsetnik na važnost
dijeljenja sa drugima.
Ali milost treba pokazivati ne samo u takvim trenucima. Milosrđe živi u našim
svakodnevnim akcijama. Na primjer, kada neko pomogne starijoj osobi da nosi svoje torbe ili
ustupi svoje mjesto u javnom prevozu, to je čin milosrđa. Kada tješimo prijatelja u teškim
vremenima ili pružamo podršku strancu u nevolji, sve su to djela milosrđa. U učionici takve
akcije mogu biti u vidu pomoći drugovima iz razreda oko domaćeg zadatka ili podrške prijatelja
koji je u teškoj situaciji. Čak i samo ljubazne rječi ili osmjeh mogu biti čin ljubaznosti ako
podižu raspoloženje i pomažu drugoj osobi da se osjeća bolje. I upravo takvi mali, naizgled
beznačajni postupci čine naš svet boljim mjestom.
Milosrđe ne zahtjeva od nas nemoguće žrtve. Ponekad je dovoljno samo biti pažljiv, dati
svoje vrijeme, osmjeh, riječ podrške. Mala djela milosrđa u svakodnevnom životu mogu učiniti
prava čuda.
Milosrđe se često miješa sa sažaljenjem, ali to nije ista stvar. Sažaljenje može biti površno i
privremeno, dok milost zahtjeva saosećanje i stvarnu želju da se pomogne. Milosrđe leži u
sposobnosti da se stavite na mjesto druge osobe, da razumjete njenu bol i potrebe. To je više
nego samo emocija ili impuls, to je akcija.
Neki ljudi smatraju milost znakom slabosti ili naivnosti. Međutim, u stvarnosti, milosrđe
zahtjeva snagu, hrabrost i dubok unutrašnji razvoj. Izbor je biti ljubazan bez obzira na sve.
Glavna stvar u milosrđu je iskrenost i želja da se pomogne, ne očekujući ništa za uzvrat.
Osnova djelovanje je iskrena ljubav prema cijelom čovječanstvu. Dobročinstvo počinje od našeg
sopstvenog srca. Rađa se u dubini duše. Ovo je poziv na bolju stranu naše prirode, kada interese i
tuge drugih stavljamo iznad sopstvenih potreba. Milosrdna osoba čini dobro, jer osjeća da je to
ispravno. I ako niko ne vidi njegov postupak, on ipak zna da je učinio nešto dobro.
Ova moć, skrivena u svakom od nas, sposobna je za nevjerovatne podvige koji, iako mogu
ostati nevidljivi, imaju jedinstveno značenje za one koji su osjetili njene posljedice.
Dobročinstvo je važno i za nas same. Pokazujući to drugima, iznutra se obogaćujemo,
postajemo bolji, jači i ljubazniji. Milosrđe nas uči ljubavi, saosjećanju i nadi. To nas čini
humanijim i pomaže nam da pronađemo smisao života.
Kao djeca, milost učimo od porodice i prijatelja. Književnosti, umjetnosti i muzika uče
milosrđu. Svaki dan koji živimo uči nas milosti.
U savremenom društvu, gde ima toliko sebičnosti i ravnodušnosti, milosrđe može postati
konac koji povezuje ljude. Pomaže nam da zapamtimo da svako od nas nije sam, da imamo
zajedničke vrijednosti i zajedničku humanost. U svijetu u kome ima toliko sukoba i svađa,
milosrđe može biti osnova za obnavljanje mira i harmonije.
Božić je praznik koji oličava principe milosrđa i humanosti. Ovo je vrijeme kada se svako
može osjećati djelom velikog svijeta, gdje su dobrota i briga ključ zajedničke sreće. Trenuci
poput ovih jačaju naše veze i uče nas da cenimo jednostavne životne radosti.
Najlepši praznici su oni koji ispunjavaju naša srca i naše duše milosrđem. Bilo da se radi o
velikoj proslavi ili skromnom porodičnom događaju, važno je zapamtiti da su najvažniji ljudi
koji nas okružuju.
Milosrđe je konac koji povezuje ljude jedni sa drugima, stvarajući harmoniju u svijetu i u našim srcima. Dakle, iskazivanje milosrđa treba da postane sastavni dio našeg života, bez obzira na praznike i okolnosti.
Za Osmi tablin međunarodni božićni konkurs
Mihaela Volčkova, VII-1, JU OŠ „Maršal Tito“, Ulcinj, Crna Gora
Mentorka: Vukosava Dujović Jovanović, profesorica CSBH jezika i književnosti
