U Osnovnoj školi „Pavle Rovinski“ u Podgorici, povodom obilježavanja Državnog praznika – Njegoševih dana, 13. novembra, održana je radionica pod nazivom „Njegoševa tajanstvena kutija“. Cilj radionice bio je da se učenicima približi lik i djelo Petra II Petrovića Njegoša kroz maštu, simboliku i zajedničko stvaralaštvo.
Radionicu su osmislili i realizovali članovi kolektiva škole: Tamara Simović, Jelena Škerović, Miodrag Raičević i Željko Simović. U kreativnom radu učestvovali su učenici odjeljenja IV-6, koji su pokazali izuzetnu maštovitost i emociju.
U uvodnom dijelu radionice, djeca su na osnovu portreta prepoznala o kome je riječ, a potom su zajedno otvorila „tajanstvenu kutiju“. U njoj su pronašli Njegoševu statuu, kamen, vunene čarape, pero i druge predmete koji su ih asocirali na pjesnika i vladara. Ti simboli postali su povod za razgovor o Njegošu – o njegovoj ljubavi prema planini Lovćen, prema zvijezdama i pisanju, kao i o njegovoj toplini i ljudskosti.
Nakon toga, učenici su na malim šarenim papirićima ispisivali poruke i čestitke Njegošu povodom njegovog rođendana. Gotovo svi su poželjeli isto da Njegoš „i dalje bude živ“. Upravo iz te želje rodila se zajednička priča, koju su učenici osmislili i ispisali zajedno sa svojim nastavnicima, pretvarajući maštu u riječi.
Pismo sa Lovćena
(Njegoševo obraćanje odjeljenju IV-6)
Zasijao je sunčan dan nad Lovćenom. Zraci sunca probijali su tamne oblake i obasjavali su planinske vrhove. Mladi Njegoš se probudio ranije nego obično, obukao se i krenuo u šetnju kroz tišinu jutra. Dok je hodao, divio se prirodi i pogledu koji se prostirao sve do mora. Pogledao je u nebo i zapitao se tiho: „Da li sada zvijezde spavaju?“
Kada se vratio kući, njegova majka Ivana sjedjela je kraj ognjišta i plela mu je vunene čarape, da utople njegova stopala dok hoda po snijegu. Dok su razgovarali, Njegoš joj je pričao o kamenčićima koje sakuplja na Lovćenu i o tome koliko voli svoju državu i planinu koja ga nadahnjuje. Zatim je uzeo pero, svoje najdraže oružje, i sjeo da piše.
„Majko,“ rekao je, „danas ću napisati priču. Posvetiću je djeci iz jednog razreda, odjeljenje IV-6, iz škole ,,Pavle Rovinski“ u Podgorici. Vjetar mi je donio njihove poruke. Čestitali su mi rođendan i poželjeli da sam još uvijek živ.“
I tada je Njegoš počeo da piše:
Draga djeco,
Vaše poruke stigle su do mene. Vjetar ih je donio sve do Lovćena i ispunile su mi srce toplinom. Vidim da me pitate zašto volim bilijar, kojim jezikom najviše govorim i kako provodim slobodno vrijeme. Odgovaram vam: volim igru jer u njoj ima mudrosti, volim misao jer u njoj ima slobode i volim riječ jer u njoj živi istina.
Posebno me dirnula vaša želja da sam živ. Moram vam reći: živ sam i biću živ sve dok stvarate, pišete o meni i dok me pominjete. Život čovjeka ne prestaje njegovim odlaskom sa zemlje; on traje dok traje u sjećanjima i srcima onih koji ga vole.
Zahvaljujem se posebno dječaku Bilalu koji je svojim ručicama izgradio moj mauzolej. Posmatrao sam ga i srce mi je zatreperilo kao iskra iz „Luče mikrokozma“.
Hvala vam, djeco iz IV-6, što ste me vratili među žive. Danas, kroz vaše riječi, maštu i osmijehe ja ponovo živim.
Njegoš je spustio pero i pogledao kroz prozor. Lovćen je ćutao pod suncem, a vjetar je šaptao kao da nosi poruke iz jedne daleke učionice, u kojoj se dječji glasovi i dalje čuju puni topline, znanja i ljubavi.
Kada je priča pročitana, u učionici je na trenutak zavladala tišina, ona tišina koja govori više od riječi. Zatim su se, polako, na dječjim licima pojavili osmijesi. U tom trenutku, svi su osjetili da je Njegoš, makar na tren, zaista bio među njima, u njihovim mislima, riječima i srcima.
Radionica „Njegoševa tajanstvena kutija“ pokazala je koliko su žive vrijednosti koje je Njegoš njegovao: ljubav prema znanju, prirodi, domovini i čovjeku. Kroz igru i stvaranje, djeca su naučila da velikani ne pripadaju samo prošlosti, oni traju kroz one koji ih pamte, poštuju i iznova oživljavaju u riječima.
Tog dana, Lovćen je bio u učionici, a pero u rukama djece pisalo je novu stranicu Njegoševog nasljeđa, jer, svaki put kada dijete napiše lijepu misao Njegoš ponovo diše.
Srećan dan sjećanja na Petra II Petrovića Njegoša – čovjeka koji je u maloj zemlji stvorio veliku misao, a iz nje svjetlost koja i danas obasjava svijet.
S ljubavlju svim našim kolegama i djeci:
Jelena Škerović, Željko Simović, Miodrag Raičević i Tamara Simović
